Objavljeno u:

Kako izaći iz poslovnog matrixa?

07.12.2016.

Zbog brojnosti obveza, kratkih rokova i pritisaka unutar i izvan korporacije, sve više počinjemo nalikovati automatima, koji samo reagiraju na podražaje, i izvršavaju ono što se od njih traži. Umjesto da generiramo originalna i autentična rješenja, mi često ni ne znamo što smo odlučili, niti smo u stanju čvrsto stajati iza onoga što smo napravili. Saznajte kako izaći iz poslovnog matrixa…

business-matrix

 

Krenuli ste pisati izvještaj, no nakon petnaest minuta poziva vas nadređeni koji traži da do kraja dana obavite analizu isplativosti projekta, kako bi ujutro bio spreman na sastanku zauzeti stav. Tek što ste počeli raditi na analizi, nazvao vas je uzrujani klijent koji je uočio manjkavosti u izvršenoj usluzi, te hitno od vas traži da ih otklonite, jer bi vas inače mogao tužiti.

Niste ni završili razgovor s klijentom, u ured vam ulazi kolegica koja ne zna što učiniti po pitanju ugovora s komitentom koji kasni s podmirenjem obveza, i traži vaš savjet. Zbog silnog pritiska na rubu ste živčanog sloma. Uopće više niste sposobni pratiti što ona govori, jedino ste u stanju pitati ju što ona o tome misli, te složiti se s njenim prijedlogom. Iznenađuje li vas onda činjenica što se događaju propusti i što ljudi oko vas zbog toga bijesne?!

Kretanje po pokretnoj traci

Dinamika današnjeg života nalik je kretanju po pokretnoj traci. Strahovito povećanje obaveza, na poslovnom, ali i na privatnom planu od nas zahtijeva stalno ubrzavanje svega onoga što činimo, kako bismo stigli napraviti što više. Snalaženje u multi-taskingu, rad s kratkim rokovima, te visoka tolerancija na stres čini se kao nešto bez čega je više nemoguće opstati u poslovnom svijetu, i gotovo da nema poslodavca koji takve sposobnosti ne vrednuje kod svojih zaposlenih. Klijenti su danas sve zahtijevniji, konkurencija je sve oštrija, a da bi u takvom okruženju opstale, korporacije stalno moraju preispitivati vlastite strategije i prilagođavati ih novonastalim okolnostima. Zbog toga smo i na radnome mjestu svakodnevno izloženi sve većem broju podražaja koji od nas traže brzu reakciju, diktiraju prema čemu ćemo se usmjeriti, te upravljaju našim dnevnim rasporedima.

Zašto je multi-tasking loš?

Vrlo rijetko započeti zadatak uspijemo obaviti do kraja, a da pri tome nismo započeli s nekim novim, hitnim, ili se u međuvremenu morali vratiti na neki stari, koji smo zbog hitnosti nekog drugog privremeno ostaviti po strani. No kada bi u konačnici zbrojili vrijeme provedeno na svakome zadatku, shvatili bismo da smo u njegovo obavljanje utrošili puno više vremena nego da smo ga obavili od početka do kraja, jer svaki puta kada ponovo počnemo raditi na jednom zadatku moramo se ispočetka prisjećati problematike, kako bi u konačnici došli do rješenja. U ovakvim uvjetima, čak i kada mislimo da smo fokusirani na jedan zadatak, naša je pozornost podijeljena, jer dio nje nesvjesno odlazi na sve one druge hitne zadatke koji čekaju da ih odradimo. Drugim riječima, naša mogućnost koncentracije, i potpunog razumijevanja problematike s kojom smo suočeni, pa stoga i sposobnost iznalaženja ispravnog rješenja u ovakvim okolnostima bitno je umanjena.

Zbog brojnosti obveza, kratkih rokova i pritisaka unutar i izvan korporacije, počinjemo nalikovati na automate, koji samo reagiraju na podražaje, i izvršavaju ono što se od njih traži. Umjesto da generiramo originalna i autentična rješenja, u takvim okolnostima mi često ni ne znamo što smo odlučili, niti smo u stanju čvrsto stajati iza onoga što smo napravili. Stoga se i u najelementarnijim stvarima događaju pogreške i propusti, povećavaju se napetost i stres, te narušava poslovna klima. U konačnici opada produktivnost i korporacijska konkurentnost, a mi se osjećamo umorno, fizički i emocionalno iscrpljeno, prazno i nesvrhovito.

Što možemo učiniti?

No čekati da se svijet oko nas promijeni i da se dogode humaniji uvjeti poslovanja nije pristup koji puno obećava, stoga je i u postojećim okolnostima potrebno pronaći funkcionalno i održivo rješenje.

Da bi na radnome mjestu svatko od nas, bez obzira na poziciju sačuvao svoje potencijale, kreativnost i autentičnost, te time unatoč izloženosti svim nepovoljnim čimbenicima suvremenog načina poslovanja umjesto napetosti i konfuzije, ostvarivao osjećaj zadovoljstva i svrhovitosti na radnome mjestu, potrebno je prije svega krenuti od sebe, i promijeniti vlastiti stav prema poslu.

Tajna učinkovitosti nije u ispravnom postavljanju prioriteta onoga što vam je na rasporedu, već u ispravnom raspoređivanju vlastitih prioriteta. – Stephen Covey

Htjeli to priznati ili ne, mi sami odlučujemo hoćemo li dozvoliti drugima da nam svoje prioritete nametnu kao naše vlastite, te hoćemo li zbog njihove hitnosti ostaviti ono što smo sami sebi postavili za prioritet i tako drugima dozvoliti da upravljaju našim vremenom.

Vrlo često stvarna hitnost uopće ne postoji. Ona je rezultat osobnih strahova i nesigurnosti koje ljudi unose u svoj posao, i ako dozvolimo da drugi ljudi na taj način utječu na nas, mi pristajemo biti dio njihovih strahova, napetosti, i njihove negativne vibracije. A to, ako želimo možemo izbjeći.

Stoga, osvijestite što je doista bitno u onome što radite. Prema tome i postavite svoje prioritete, i razmislite dobro prije nego što pod utjecajem drugih od njih odstupite. Vidjet ćete da će se na ovaj način skupa s vašim stavom polako početi mijenjati i zahtjevi vašeg okruženja. Samim time vi ćete početi osjećati puno veće zadovoljstvo sobom, ali i poslom koji obavljate.

Pravilo br. 1: Ne uzrujavajte se oko malih stvari

Pravilo br. 2: Sve stvari su male

Pravilo br. 3: Ako okolnosti ne možete mijenjati, ne dozvolite im da na vas utječu

Pravilo br.4: Ako se oko nečega ne uzrujavate, onda to nije ni važno

Iz “Sedam navika uspješnih ljudi” Steven Covey

Autorica teksta je Egli Ilić