Objavljeno u:

Probijanje staklenog stropa – (ne)moguća misija?

07.03.2018.

Rodna diskriminacija na tržištu rada, unatoč zakonskoj zabrani i dalje je snažno prisutna, kako u svijetu, tako i u Hrvatskoj. Iako su žene poželjna radna snaga u trgovini, u području osobne njege i drugim uslužnim, uglavnom slabo plaćenim djelatnostima, u svim drugim poslovima poslodavci su i dalje skloniji zapošljavati muškarce. Zato je i nezaposlenost među ženama svugdje bitno veća od nezaposlenosti muškaraca.

Razlike u plaćama

Spolno segmentiranje tržišta rada i „stakleni zid“ koji žene sprječava da prosperiraju u tradicionalno „ne-ženskim“ zanimanjima jasno se odražava i na razlike u plaćama među spolovima. One su najizraženije u SAD-u, gdje žene u prosjeku zarađuju za četvrtinu manje od muškaraca. U EU te su razlike nešto manje, gdje žene zarađuju oko 16 posto manje od muškaraca, dok prosječna plaća Hrvatica iznosi tek 81% njihovih muških kolega. Razlike su najmanje u državnoj službi i drugim javnim djelatnostima gdje su plaće definirane pravilnicima, dok su najizraženije u privatnom sektoru, gdje se njihova visina ugovara izravno s poslodavcem, a zanimljivo je da s povećanjem radnog iskustva one progresivno rastu.

Dvostruki kriteriji

Dok muškarcima želja za osnivanjem obitelji može pomoći u ostvarivanju karijere, ženama to predstavlja ogromnu prepreku. Poslodavci naime drže da žene, zbog obiteljskih obaveza neće biti spremne u jednakoj mjeri kao i muškarci posvetiti se poslu, te da su mnogo više nego muškarci sklone izbivati s posla. U prilog ovakvom stavu ide i činjenica da čak 95% visokopozicioniranih žena nema obitelji. No istraživanja su pokazala da žene, isključi li se njihovo izbivanje zbog trudnoće, mnogo manje od muškaraca izbivaju s posla, da su bolje organizirane od muškaraca, te da su sposobnije izvršavati više zadataka istovremeno. Dokazano je i da su u preuzimanju različitih zaduženja bitno fleksibilnije te da u liderskim sposobnostima nimalo ne zaostaju za muškarcima. No poslodavci i dalje nerado ulažu u usavršavanje žena, i ne žele im osigurati potrebne mentore, a kod odluke o napredovanju žene se neovisno o njihovim kvalitetama uglavnom ni ne uzimaju u razmatranje.

Žena šefica?!

Istraživanja koje je proveo Catalyst pokazala su i da su razlozi takvoga stanja stereotipi patrijarhalnog društva prema kojima bi upravljačke pozicije trebale biti ekskluzivno muške, no kada se standardna matrica odlučivanja preokrene, muškarci se osjećaju ugroženo, i prema svojim šeficama ne pokazuju poštovanje ili im otkazuju poslušnost. No većina muškaraca svoj otpor prema ženskim liderima brani argumentom da žene nisu jednako dobre u rukovođenju kao i muškarci. Oni su uvjereni da su žene manje od muškaraca sposobne u rješavanju problema, pokazivanju autoriteta prema podređenima te u promoviranju i realiziranju vlastitih ideja, dok tradicionalne „ženske“ osobine, poput sklonosti suradnji i dijalogu, koordinaciji i nagrađivanju, smatraju nebitnima u menadžmentu.

Korisna dodana vrijednost

No analize koje je proveo Catalyst pokazale su da i žene i muškarci, kada je riječ o donošenju oduka i odlučnosti da odluke sprovedu u djelo upravljaju na sličan način, a sposobnost dijaloga i slušanja argumentacije drugih može biti koristan alat u rješavanju konflikata. Catalyst je utvrdio i postojanje pozitivne veze između dobrih financijskih rezultata poduzeća i uključenosti žena u strateško odlučivanje. Naime, u uvjetima globalizacije tržište postaje sve više diversificirano, a sposobnost pristupa različitim segmentima potrošača od ključne je važnosti za dobre poslovne rezultate. Upravo su žene te koje unose „razliku“ u razmišljanjima te omogućuju sagledavanje problema s drugačijeg aspekta, čime se povećavaju i izgledi poduzeća za donošenje ispravnih poslovnih odluka.

Neke velike tvrtke sve više postaju toga svjesne, pa se unutar kompanija sve češće provode posebni programi za promicanje jednakih mogućnosti za žene i muškarce. No ključ njihovog uspjeha jest u postojanju pozitivnog ozračja prema ženama kao menadžerima, i stvarno vjerovanje korporacijskog vrha u potrebu pružanja šanse ženama.

Veća fleksibilnost poslodavca.

U sklopu takvih programa, talentiranim se ženama osiguravaju mentori koji ih podučavaju liderskim vještinama, te se za njih dizajniraju specijalni treninzi u područjima koja su bitna za njihov napredak. Ovakav koncept podrazumijeva i veću fleksibilnost poslodavca spram radnog vremena, kao i posebne programe skrbi za djecu unutar korporacije, što u konačnici omogućava ženama veću usredotočenost na posao, te ostvarivanje boljih poslovnih rezultata. Rezultati ovakvog pristupa već su polučili rezultate. Samo u posljednjih desetak godina, udio američkih žena u srednjem menadžmentu porastao je za više od četiri puta, i danas iznosi oko 35%, a u EU oko 30%. No situacija je i dalje loša na samom korporacijskom vrhu, gdje ženama u SAD-u, jednako kao i u EU pripada svega 8% vodećih pozicija, a stanje je već duže vrijeme nepromijenjeno.

Ambiciozne i sposobne žene kao da su dotaknule stakleni strop, koji ih bez pravovaljanih argumenata sputava u realiziranju njihovih ambicija i dostizanju životnog standarda kakvog zaslužuju.

Drugačiji put

Borba protiv ukorijenjenih stereotipa za mnoge se žene pokazala borbom s vjetrenjačama. Veliki broj njih shvatio je na napor koji ulažu kako bi u korporacijskom svijetu bile priznate, i žrtve koje bi zbog toga bile prisiljene prihvatiti nisu vrijedne takvoga cilja. Istraživanja su pokazala da u SAD-u, sve veći broj žena s MBA diplomom (koja se u Americi smatra ulaznicom u korporativni svijet), odustaje od korporacijske karijere, stvarajući tako neprocjenjivi gubitak intelektualnog potencijala za ovaj sektor. Čak trećina žena s MBA diplomom radi povremeno, što je za dvadeset puta više u odnosu na muškarce s istim obrazovanjem, a u posljednje je vrijeme zamjetan i pad broja žena koje upisuju ovakve studije. No žene kao da nalaze svoj vlastiti put do uspjeha. Sve je veći broj onih koje se odlučuju na pokretanje vlastitog poduzeća. U SAD-u, u zadnjih desetak godina, broj pokrenutih poslovnih poduhvata od strane žena dvostruko je veći nego kod muškaraca, pa je udio malih i srednjih poduzeća koje vode žene već prešao četrdeset posto. Iako im ni takav izbor ne jamči uspjeh, barem uspijevaju zaobići stakleni strop koji je ispred njih postavilo patrijarhalno društvo.

Napomena: Članak je 2006. godine objavljen u Novom listu, a za ovu je prigodu prilagođen statistički