Objavljeno u:

Osjećaj krivnje – temelj neodlučnosti

24.04.2017.

Jeste li bili u situaciji da ste trebali riješiti problem i donijeti odluku, no niste znali kako, niti koje je rješenje ispravno, pa ste se zamrznuli i niste bili u stanju učiniti ništa? Što ste više razmišljali o rješenju, počele su se pojavljivati nove točke gledišta, nove dileme i novi rizici, i činilo vam se da postajete sve udaljeniji od rješenja? Tek kada su vas okolnosti “pritisnule” i kada više niste mogli odgađati s odlukom, izabrali ste jednu opciju, no ni sami niste znali zašto. Prvi argument protiv donesene odluke mogao vas je baciti na početak…

Nema gore navike kod čovjeka, od navike neodlučnosti. William James

(Ne)Sposonost donošenja odluka

Sposobnost donošenja odluka osobina je neizostavna za uspjeh u poslu, ali i svakom drugom aspektu života, no iznenađujuće mali broj ljudi ima tu sposobnost. Ona se razvija u djetinjstvu, a rezultat je zdravih obiteljskih odnosa.

Ispravne odluke sposobna je donositi samo osoba koja je integrirana; koja je u stanju jasno sagledati svoje sposobnosti i svoje nedostatke, ali i prepoznavati prilike i prijetnje iz okruženja. No osoba koja nije integrirana, neće biti sposobna pravilno usmjeravati niti vlastiti život, a pogotovo organizaciju u kojoj djeluje, jer će prvenstveno biti fokusirana na nerazriješene konflikte unutar sebe.

Takva osoba neće moći objektivno sagledati dobrobiti niti posljedice bilo kakve odluke i neće biti u stanju zauzimati stavove – jer ih najčešće neće ni imati. Takva će osoba pod svaku cijenu izbjegavati preuzeti odgovornost, pa će u odlučivanju odugovlačiti, biti će jako podložna mišljenjima drugih ljudi, ili će odluke donositi isključivo pod pritiskom, po načelu pokušaja i pogreške – zato će i odluke koje će donositi (kad će ih donositi) najčešće biti neispravne.

Kako bi prikrili svoju nesposobnost donošenja odluka, takvi će pojedinci stalno odgađati s dovršetkom posla. Time će usporavati cijeli poslovni proces i narušavati standard usluge, što će se izravno ili neizravno odraziti na konkurentsku poziciju organizacije na tržištu.

Često će se nejasno izražavati i pribjegavati apstraktnim frazama, ili će čak otvoreno lagati, kako bi sebe i svoje sposobnosti prikazali u ljepšem svijetlu. Nerijetko će biti okruženi osobnim asistentima s kojima će se konzultirati u vezi bilo kakvog pitanja, a njihovo će mišljenje često plasirati kao svoje. Osobnim će asistentima često prepuštati dobar dio svoje odgovornosti, no ukoliko se dogodi pogreška u odlučivanju, neće ih biti sposobni zaštititi.

Zašto smo neodlučni?

Sve ovo – odgađanje, površnost, nepreuzimanje odgovornosti, nesposobnost zauzimanja stava i donošenja odluka, događa se uslijed podsvjesne potrebe pojedinca da izbjegne osjećaj krivnje, koji se razvija još u djetinjstvu. Ako smo kao djeca uslijed suprotstavljenih stavova roditelja konstantno bili izloženi potrebi opredjeljivanja, kako bi sačuvali ljubav i jednog i drugog roditelja, razvili smo unutar sebe polarizirane (lažne) identitete, a s njima i vještinu prilagođavanja svojih stavova okolnostima. No pri tome smo potisnuli svoj vlastiti identitet, te svoje stvarne stavove i potrebe potisnuli duboko u nesvjesno.

No pri tome smo razvili i osjećaj krivnje, jer svako opredjeljivanje za jednog roditelja za nas je istovremeno značilo i opredjeljivanje protiv onog drugog, a taj nesvjesni osjećaj krivnje ostao je prisutan cijeli naš život, u svakoj situaciji koja od nas traži bilo kakvo opredjeljenje, to jest zauzimanje stava.

Upravo zbog te činjenice mi nesvjesno izbjegavamo donijeti bilo kakvu odluku, a traženjem tuđeg mišljenja nastojimo odgovornost (krivnju) prebaciti na drugoga.

Zbog toga je, da bi se razvila sposobnost odlučivanja i zauzimanja stava potrebno odbaciti lažne identitete koji nas cijelo vrijeme drže u pat poziciji, te pronaći svoj stvarni, potisnuti identitet, a tehnike koje nam suvremena psihologija nudi, omogućuju da se do toga dođe relativno brzo.

Osvještavanje osobnog identiteta omogućiti će ne samo sagledavanje stvari s objektivne pozicije i donošenje odluka koje će biti u skladu s nama, te iza kojih ćemo stajati, već i eliminiranje stalno prisutnog osjećaj krivnje, koji se javlja zbog konfliktnih ciljeva koje lažni identiteti imaju.

A od takvoga će procesa, dakako ogromne koristi imati i sama organizacija.

Autorica teksta je Egli Ilić