Objavljeno u:

Kako uskladiti konfliktne dijelove uma?

01.09.2016.

Različiti dijelovi našega uma vrlo često nisu usklađeni, a nerijetko postoji i više dijelova nas koji su u međusobnom konfliktu. Ako je naša osobnost satkana od dijelova koji su u međusobnom konfliktu, koliko god se na svjesnom segmentu trudili ostvariti zacrtane ciljeve, u tome nećemo uspjeti (ili se upravo zbog toga nećemo moći ni pomaknuti). Integracijom konfliktnih dijelova, što se postiže posebnim tehnikama u coachingu, ti se dijelovi vrlo brzo mogu integrirati, a time se iz temelja mogu stvari promijeniti u vašem životu. 

life-coaching-600x399

Premda se u literaturi novijeg datuma ego vrlo često predstavlja kao nešto loše, nešto što koči naš duhovni razvoj i što bi trebalo odbaciti, ego nam je itekako potreban, i bez njega u ovoj dimenziji ne bismo mogli opstati. Ego naime predstavlja našu osobnost, energetski otisak koji je svojstven samo nama, i preko kojega komuniciramo s vanjskim svijetom. Zahvaljujući tom energetskom otisku svi mi prema van održavamo svoju jedinstvenost. Zahvaljujući egu krećemo se kroz materijalnu dimenziju, zauzimamo se za sebe i ostvarujemo svoje specifične ciljeve. Svaki čovjek ima ego, no pitanje je manifestira li naš ego našu istinsku prirodu (koja se u taoističkoj filozofiji naziva originalnim ja), ili je on satkan od niza programa koji su uslijed različitih životnih okolnosti utisnuti u našu podsvijest, i koji naše originalno ja zamagljuju.

Kako se formira naša osobnost?

Naime, dok smo djeca, mi smo poput spužve, i sve što nam je rečeno, bilo o nama samima ili o svijetu koji nas okružuje, sve što vidimo ili na drugi način iskušavamo ulazi bez bilo kakvih filtra izravno u našu podsvijest, te za nas predstavlja jedinu moguću istinu i jedinu moguću realnost. To što je ušlo u našu podsvijest kasnije se manifestira kroz našu percepciju (sebe i svijeta), kroz naša dominantna raspoloženja, naše razmišljanje i ponašanje. Jednom riječju, iskustva iz našeg najranijeg doba utječu na formiranje naše osobnosti, i tada našim životom, umjesto našeg originalnog ja, počinju upravljati različiti programi koje smo u svoju podsvijest tijekom tog razdoblja instalirali. Zato većina ljudi ne živi svoje stvarne potencijale, već živi sudbinu koja im je kroz ovakve programe nametnuta izvana.

Fragmentiranost uma

No, budući da smo svi mi, tijekom odrastanja bili izloženi različitim utjecajima izvana, naš je ego, osim što je lažan, ujedno i fragmentiran, a ti različiti dijelovi naše osobnosti koji nastaju zbog različitih vanjskih utjecaja mogu nam stvoriti ogromne probleme u manifestaciji ciljeva, i općenito, u našem kretanju kroz život.

O fragmentiranosti uma i posljedicama koje to ostavlja na naš život pisali su mnogi autori (Jung, Fromm, Schwarz). Jedna od najpoznatijih podjela našeg ega je ona C. G. Junga i E. Fromma, koji su naš ego podijelili u nekoliko kategorija:

1) Zaključno ja – ovaj dio nas formira se temeljem podražaja koje smo kao djeca primali od okoline, i percepcije koju smo na taj način o sebi stvorili. Ako nas primjerice roditelji za ono što smo radili nikad nisu pohvalili, već su nas stalno kritizirali, zaključiti ćemo da nismo dovoljno dobri, da su naši kapaciteti manji nego što doista jesu, ili da nismo dovoljno inteligentni. To će nam se uvjerenje tada cijeli život na razne načine potvrđivati. Ljudi na koje ćemo nailaziti konstantno će nas denominirati, događati će nam se situacije s kojima se u životu nećemo moći nositi, ili ćemo u mnogim situacijama ispadati manje inteligentni nego što doista jesmo.

2) Socijalno modificirano ja – Ovaj dio naše osobnosti nastaje kao posljedica naše potrebe za socijalizacijom i prilagodbom uvjetovanjima okoline, bez čega vrlo često ne bismo mogli opstati. Tako se primjerice od djevojčica vrlo često traži da budu pristojne i da se ne konfrontiraju, što nam u odrasloj dobi vrlo često stvara probleme kada se moramo zauzeti za sebe, kako u privatnom, tako i u poslovnom životu. S druge strane, od muškaraca se nerijetko traži da svoje stvarne emocije potiskuju, što može stvoriti ogromne probleme u emocionalnim odnosima.

3) Izgubljeno ja – Ovo je dio naše osobnosti koji smo zbog različitih trauma kojima smo u životu bili izloženi izgubili. Primjerice, ukoliko nam je u djetinjstvu iz bilo kojeg razloga bilo zabranjeno da u pravom smislu budemo dijete, ili smo zbog određenih životnih okolnosti bili prisiljeni prebrzo odrasti, kao odrasli ćemo se u raznim situacijama ponašati kao djeca, ili ćemo stalno osjećati poriv da potrebe koje nismo zadovoljili kao djeca zadovoljimo u odrasloj dobi. To se primjerice dogodilo poznatom pop pjevaču Michaelu Jacksonu, kojemu strogi otac, zbog drugačijih planova koje je za njega imao u djetinjstvu nije dozvoljavao da bude dijete. To je obilježilo cijeli njegov život, te je i u zrelim godinama imao potrebu živjeti u dječjem svijetu.

4) Idealno ja – ovaj dio nas predstavlja sliku kakvi sami mislimo da bismo trebali biti. On može biti uvjetovan zahtjevima roditelja ili društva, pa tako mnogi ljudi, da bi bili cijenjeni u društvu, teže stjecanju različitih diploma, ili pak ostvarivanju respektabilnih pozicija u društvu (premda ta potreba vrlo često ne dolazi iz njihovog originalnog dijela). No taj dio nas može nastati i kao reakcija na prevelike pritiske okoline, zbog čega nerijetko postajemo buntovnici, te počinjemo prkositi svim normama i zahtjevima društva.

Kako nas dijelovi našeg uma sabotiraju

Različiti dijelovi našega uma vrlo često nisu usklađeni, a nerijetko postoji i više dijelova nas koji su u međusobnom konfliktu. Ukoliko je naša osobnost satkana od dijelova koji su u međusobnom konfliktu, koliko god se na svjesnom segmentu trudili ostvariti zacrtane ciljeve, u tome nećemo uspjeti (ili se, upravo zbog toga nećemo moći niti pomaknuti).

Tako primjerice, na razini idealnog ja, možemo težiti napredovanju na hijerarhijskoj ljestvici, ili pak ostvarivanju viših prihoda, no ukoliko na razini zaključnog ja imamo uvjerenje da ne vrijedimo, da smo nesposobni ili da nismo dovoljno inteligentni, taj će nas dio sabotirati u ostvarivanju onoga što smo si zacrtali. Na sličan nas način može sabotirati i socijalno modificirano ja, zbog kojega se nećemo biti u stanju adekvatno zauzeti za sebe. Upravo zbog ovog dijela, mnoge žene u pregovorima s poslodavcem pristaju na puno nižu plaću od one koju objektivno zaslužuju, i tako za iste poslove bivaju plaćene manje od njihovih muških kolega.

Da bismo u životu prestali manifestirali arhetip Sizifa, ove je, konfliktne dijelove naše osobnosti potrebno pomiriti. U coaching praksi postoje vrlo učinkovite tehnike rada na subliminalnom nivou uma, kojima se konfliktni dijelovi naše osobnosti mogu relativno brzo integrirati. A kada integriramo suprotstavljene dijelove svoje osobnosti, mnoge se stvari u našemu životu iz temelja mijenjaju. Kao posljedica takvih “zahvata” vrlo često mijenja nam se kompletna percepcija, a nestaju i ograničavajuća uvjerenja koja smo do tada imali (o sebi i svojim mogućnostima). Samim time povećava se i naša motivacija, pa se i naši ciljevi puno lakše ostvaruju (ipak, valja naglasiti da će brzina s kojom će se promjene u našem životu događati, ovisiti o tome koliko konfliktnih dijelova imamo u sebi).

Međutim, kada integriramo različite dijelove svoje osobnosti, vrlo često se mijenjaju i naši dosadašnji ciljevi. Naime, kroz proces integracije, svi oni dijelovi našega bića koji su bili lažni i koji su nastali kao posljedica različitih vanjskih utjecaja nestaju. Tako malo po malo postajemo cjeloviti, vraćamo svojoj izvornoj prirodi, i tek tada se kroz našu osobnost počinje manifestirati naše izvorno ja.

Izvorni dio nas oslobođen je od svih društvenih uvjetovanja, moranja, ili pak iskrivljenih percepcija. Upravo zato, kada se izvorni dio nas počne manifestirati, vrlo često javlja nam se potpuno nova perspektiva života, a s njome i novi ciljevi. Takvi su ciljevi uvijek ispravni, jer dolaze iz naše duše. Oni se s lakoćom i ostvaruju, a njihovo nam ostvarenje donosi istinsko ispunjenje, zadovoljstvo i duhovnu ekspanziju.

Napomena: Članak je objavljen na portalu Sensakluba