Objavljeno u:

Iscjeljujuća snaga zahvalnosti

12.04.2017.

U jednoj zen priči jedan je mladić, upustivši se u potragu za blagom, na svom putu naišao na velikog tigra koji ga je počeo naganjati. Kako mu je svim silama pokušavao pobjeći, ne gledajući kuda ide, mladić se odjednom našao na rubu provalije i gotovo se u nju strmoglavio.

Kada se zadnjim snagama uspio uhvatiti za tanku grančicu drveta koje je ondje raslo, i koja je svaki čas mogla puknuti, shvatio je da mu se s druge strane približava pet još većih tigrova. Viseći na rubu provalije, okružen tigrovima od kojih nije mogao pobjeći, iznenada je primijetio kako uz drvo raste jagoda. „Kakva prekrasna jagoda“, uzdahnuo je, pružio ruku, ubrao je i pojeo. Bila je to najukusnija jagoda koju je ikad okusio.

Želje koje nas progone

Svi mi, baš kao i mladić iz priče, trčimo za nečim što u suštini progoni nas. Pokušavamo ostvariti svoje želje i doći do onoga čega nemamo, misleći da ćemo jednom, kad ostvarimo svoje želje, postati sretni. No to se rijetko kad događa jer se u životu stvari često ne razvijaju onako kako smo zamislili.

Naime, na tom putu ostvarivanja želja stalno nailazimo na prepreke koje nam donose frustraciju. Kad svoje želje i ostvarimo, vrlo će se brzo pojaviti neka nova želja ili nova nezadovoljena potreba, a one će našu pozornost ponovo preusmjeravati na ono što još nemamo, nesvjesni svih dobrobiti koje nas okružuju i koje s ovakvim stavom uzimamo zdravo za gotovo.

Ostatak teksta pročitajte na stranicama Sensaklub