Objavljeno u:

Energetski vampirizam na Facebooku

30.08.2016.

Kada je prije desetak godina lansiran Facebook, mnogi nisu vjerovali da će takva “neinteligentna ideja virtualnog reality showa” zaživjeti. Uspio je zahvaljujući dvjema najvećim ljudskim slabostima, zato pazite kome i kako poklanjate pozornost…

Facebook-Wallpapers-7

Facebooku je trebalo manje od bilo kojeg medija u povijesti da privuče 50 milijuna korisnika, a danas je ta društvena mreža, s gotovo milijardu i pol dnevno aktivnih korisnika (ili više od petine svjetskog stanovništva), najveća online platforma koja i dalje najbrže raste. Uzmemo li u obzir da na Zemlji čak 45% ljudi zbog ograničenih resursa nema struje, onda ova brojka još više dobiva na značenju.

Što je pogodovalo širenju Facebooka?

Bez obzira na to o kakvoj je ideji riječ, uz dobar web marketing uvijek će postojati određen broj onih kojima će se ideja dopasti. Facebook, koji je i sam svojevrsna web marketing platforma, bio je u tome izuzetno uspješan te je u kratko vrijeme uspio pridobiti podršku kritičnog broja ljudi, koji su za sobom povukli ostale.

Usklađivanje klatna s drugima

U jednom eksperimentu kojim se željelo utvrditi kako pojave utječu jedna na drugu, u istu je prostoriju stavljeno dvadesetak starinskih satova s klatnima čija su njihanja bila usklađena u tisućinku sekunde. Kada je satovima pridružen novi, čije je klatno za pola sekunde zaostajalo za ostalima, on je veoma brzo bez ljudske intervencije njihanje uskladio s ostalima.

Ovaj fenomen, poznat kao simpatetička rezonanca, prisutan je i kod ljudi. U interakciji samo s jednom osobom, naša se vibracija mijenja, a energetska je prilagodba još izraženija kada je u pitanju veća skupina. To dijelom objašnjava kako smo, unatoč početnom otporu, tako brzo prihvatili Facebook.

Naime, kako se odjednom sa svih strana o tome počelo govoriti i Facebooku se pridružilo sve više ljudi iz našeg okruženja, tako smo se i sami počeli navikavati na tu ideju. Vidjeli smo da se nakon otvaranja profila i stavljanja prve fotografije ništa strašno nije dogodilo, i ostalo je bilo lako. Vrlo brzo počeli smo s prijateljima dijeliti sve više svojih intimnih razmišljanja, fotografija, stavova i preferencija. Malo pomalo, prestali smo uopće propitivati to što radimo. Takvo ponašanje postalo nam je normalno te se ubrzo pretvorilo u svojevrsni lifestyle, bez kojega više ne možemo.

Ako se nije dogodilo na Facebooku – nije se ni dogodilo
Ako nešto nismo podijelili na Facebooku, ni sami tome više ne pridajemo neku vrijednost jer nemamo osjećaj da se stvarno dogodilo. Otkrivanje života virtualnim prijateljima i privlačenje njihove pozornosti (komentarima, „lajkovima“ i slično), daje nam osjećaj važnosti i popularnosti, što sasvim sigurno godi egu. Osim toga, ako stalno objavljujemo fotografije svojih aktivnosti, putovanja i druženja, stvara se dojam da nam je život jako zanimljiv – mnogo zanimljiviji od života onih koji dijele malo ili ne dijele ništa. No to je rijetko kad doista tako. Oni koji malo dijele najčešće nemaju toliko izraženu potrebu za pažnjom jer su je zadovoljili još kao djeca.

Potreba za pažnjom

Naime, u najranijoj životnoj dobi pozornost roditelja bila nam je nužna za opstanak. Percipirali smo je energetski i zahvaljujući njoj osjećali smo se sigurno. Ako smo za nju bili zakinuti, na energetskoj razini osjećali smo da nam je opstanak ugrožen pa smo je nastojali pridobiti onako kako smo kao bebe znali i mogli: glasnim plakanjem, vrištanjem i slično.

Ta početna borba za roditeljsku pažnju ostavlja traga i kasnije u životu. Bez nje i kao odrasli osjećamo energetski manjak koji, slično kao kad smo bili djeca, nastojimo nadoknaditi skretanjem pozornosti na sebe. Premda u odrasloj dobi (najčešće) ne vrištimo, pažnju nastojimo privući primjerice glasnim smijanjem ili govorom, stalnim pričanjem o sebi, davanjem sebi, svom životu, svojim postignućima ili problemima pretjeranu važnost i slično.

No pozornost će nam na taj način biti spremni dati jedno oni čiji je energetski sustav također oštećen i nisu se u stanju zaštititi od energetske krađe. Izgubljenu energiju oni će na sličan način pokušati nadoknaditi od nekog drugog, slabijeg od sebe, i tako unedogled.

Stvoren za energetske vampire

Energetski vampirizam na opisani se način događa naprestano i posvuda, no tek je s pojavom Facebooka postalo jasno kolika je stvarna glad za pozornošću i koliki su stvarni razmjeri ovog problema. Naime, na Facebooku smo simultano povezani s velikim brojem ljudi. Svi oni čine naš energetski potencijal – našu potencijalnu publiku preko koje, uspijemo li zadobiti njenu pozornost, možemo doći do jako puno energije.

Zato je Facebook kao stvoren za ljude željne pozornosti koji i u stvarnom životu provode neki oblik energetske krađe. Takve osobe dnevno objavljuju i desetke postova – svaki svoj korak, misao, stav, preferenciju ili raspoloženje, nadajući se da će time privući reakciju publike. No i kada je privuku, to samo nakratko zadovolji njihove apetite jer baš kao u klasičnom vampirizmu – što više to čine, to su apetiti veći, a potreba za pažnjom i novim objavama naglašenija. Tako svojim ponašanjem na Facebooku otkrivamo o sebi mnogo više nego što smo svjesni.

Upravo ta enormna potreba za pozornošću proistekla iz globalnog energetskog manjka glavni je razlog što je Facebook privukao toliki broj korisnika i daleko iza sebe ostavio ostale društvene mreže, stvorene na nešto drukčijoj osnovi (primjerice, drugopozicionirani Twitter trenutno ima nešto manje od 700  milijuna korisnika, a LinkedIn svega tristotinjak milijuna). Tu našu slabost osnivači Facebooka dobro su prepoznali te su zahvaljujući njoj ostvarili takav poslovni uspjeh.

U 21. stoljeću svatko će imati svojih pet minuta slave – Andy Warhol

Susjedovo dvorište

No uspjehu Facebooka pridonijela je još jedna naša slabost. Premda to nerado priznajemo, svi volimo virnuti što se događa u susjedovu dvorištu, no da nas tuđi životi baš toliko zanimaju postalo je jasno tek kada nam se s Facebookom doslovce otvorio prozor u dvorišta svih naših virtualnih prijatelja.

Promatranje tuđih života na prvi pogled može biti zabavno, no ta zabava ima visoku cijenu. Baš kao što stalnim objavama nastojimo doći do pozornosti i energije drugih, tako konstantnim praćenjem tuđih objava, gledanjem i komentiranjem njihovih fotografija ili postova gubimo znatan dio vlastite energije. Što to češće činimo, to je gubitak energije veći.

Sužena svijest

Osim toga, stalnim praćenjem onoga što se događa drugima, s njima se i nesvjesno počinjemo uspoređivati. Ako smo nezadovoljni svojim životom, lako pomislimo da su njihovi životi ispunjeniji, kvalitetniji i smisleniji od našega, pa se osjećaj nezadovoljstva samo pojačava. No u takvim okolnostima ono čime smo nezadovoljni teško možemo promijeniti. Naime, da bismo bilo što promijenili, moramo imati energije, a svoju dragocjenu energiju iz dana u dan dobrovoljno ustupamo onima kojima na Facebooku poklanjamo pozornost i koji nam tu pozornost najčešće nikad neće uzvratiti.

Kada smo usmjereni na tuđe živote, naša su svjesnost i percepcija bitno suženi. Iz takvoga stanja ne možemo vidjeti rješenja ni doći do ideje kako promijeniti ono čime smo nezadovoljni. Postajemo pasivni, pesimistični i skloni destrukciji te nas je vrlo lako uvjeriti u bilo što.

Mali ljudi raspravljaju o ljudima. Srednji o događajima, a veliki o idejama. – Eleanor Roosevelt

Izlaz iz Facebook matrixa

Baš kao što je Facebook nastao na našim slabostima, zato što smo sami to dopustili, on će i dalje utjecati na naše živote nastavimo li ga na isti način energetski hraniti i ne uhvatimo se svjesno u koštac s onime zbog čega smo se i počeli tako ponašati.

Osobno se sve češće prije nego nešto objavim zapitam što time želim postići i jako pazim kome i čemu poklanjam svoju energiju.

Autor: Egli Ilić,

Izvor: Sensaklub