Objavljeno u:

U boli se kriju neograničeni potencijali

12.09.2016.

Trenutna iscjeljenja moguća su u svim segmentima života, a obično se događaju u situacijama bez izlaza, kada čovjek dođe pred zid i kada se doslovce suoči s pitanjem života ili smrti. Zašto kroz bolna iskustva ostvarujemo najveće pomake u životu?

sad-woman-umbrella-reflection

Svaki čovjek želi iskušavati zadovoljstvo, radost i sreću. No kroz život se suočavamo i sa situacijama koje nisu uvijek ugodne, životnim pozicijama koje su ponekad izuzetno zahtjevne i teške, pa ih kao takve često odbijamo prihvatiti i na sve moguće načine nastojimo izbjeći, stoga one postaju izvor dodatne boli i patnje.

Zašto prolazimo kroz teška iskustva?

Ono što nam se u životu događa – iskustva kroz koja prolazimo, uključujući i ona teška, na nekoj razini svoga bića sami smo izabrali, jer drugačije nismo znali, ali i zato da bi kroz njih mogli naučiti ono što nam je potrebno i podigli svoju svjesnost. Ukoliko je naša svjesnost niska, izabrati ćemo teže i turbulentnije situacije jer kroz njih možemo najviše naučiti. Kroz njih je moguće osloboditi najviše energije i ostvariti najveće pomake.

Posao koji obavljamo, a koji je težak i stresan, brak u kojemu se nalazimo i koji je sve samo ne emocionalno utočište, vlastita bolest ili pak bolest djeteta sasvim sigurno nisu ugodne niti svjesno željene pozicije, i posve je normalno da iz takvih pozicija tražimo izlaz. Pa dok će neki izlaz tražiti bježanjem u hobije, ovisnost, ili neki drugi oblik neodgovornosti, ili tako što će odgovornost nastojati prebaciti na drugoga – i time onemogućiti vlastiti proces učenja, neki će ljudi činiti sve što je u njihovoj svjesnoj moći kako bi određenu situaciju razriješili.

Prihvatiti da bi se iscijelili

No ponekad, na taj način činimo previše. Kroz određena iskustva, koliko god ona bila neugodna i teška, te racionalnom umu neprihvatljiva – naprosto moramo proći, jer na postojećoj razini svjesnosti ne postoji drugi način učenja i podizanja naše svjesnosti. Pa sve dok se svim silama trudimo pronaći izlaz iz neželjene situacije, i u proces traženja unosimo očekivanja i emocije razočaranja kada rješenja ne djeluju, mi se suštinski odbijamo suočiti sa situacijom, odbijamo prihvatiti svoje stanje, ali i svoju (trenutnu) nesposobnost da to stanje riješimo. Pa upravo svojim nastojanjima, očekivanjima i destruktivnim emocijama blokiramo pronalazak adekvatnog rješenja, ili pak proces spontanog iscjeljenja – koje se uvijek prvo događa u duhovnoj sferi, a potom se reflektira i na ostalim segmentima, pa i onom fizičkom, ukoliko je neravnoteža zahvatila taj segment. Spontano iscjeljenje događa se u trenutku kada se u potpunosti suočimo sa svojim stanjem, kada otpustimo sve mehanizme kontrole i potrebe svjesnog utjecaja, te imamo bezuvjetno povjerenje u život.

Trenutna iscjeljenja

Život je prepun primjera ljudi koji su bolovali od „neizliječivih“ bolesti, od kojih su liječnici digli ruke, a koji su prihvaćanjem svoje pozicije na najdubljem nivou, te predajom svog života s punim povjerenjem duhovnoj inteligenciji ostvarili čudesna, trenutna iscjeljenja.

Trenutna iscjeljenja moguća su u svim segmentima života, a obično se događaju u situacijama bez izlaza, kada čovjek dođe pred zid i kada se doslovce suoči s pitanjem života ili smrti. No dok god postoji prostor za kalkulaciju, većina ljudi će rješenja odgađati, do njih će nastojati doći na pogrešan način i putem ega, ili će zbog nedovoljnog povjerenja u život biti spremni otpuštati dio po dio. No bez obzira koliko će proces iscjeljivanja trajati, on započinje onog časa kada se pozicijama koje ne možemo promijeniti prestanemo opirati – bez obzira koliko one bile teške; kada se u njima – takvima kakve jesu dajemo maksimalno, i kada kroz njih odlučimo proći svjesno.

A kada smo takve situacije u potpunosti i bezuvjetno spremni prihvatiti, shvaćamo da, iako možda zahtjevne i bolne, one tada prestaju biti izvor patnje. Čak štoviše, često nas, baš takve situacije počinju ispunjavati, čine nas boljim ljudima, i u njima uočavamo jako puno dobrobiti i prilike za osobni rast. Tek tada, počinje se u nama oslobađati ogromna količina energije i ogromni potencijali, za koje nismo ni znali da ih imamo.

Tek suočavanjem, i potpunim prihvaćanjem takvih ograničenosti, stvari se počinju razrješavati i u materijalnoj dimenziji – toksični odnos s nekom osobom počinje se mijenjati, ozdravljamo, ili se ovisno o situaciji stvari rješavaju na čudnovat, prekrasan i linearnom umu neshvatljiv način.

Tada se rješavamo svojih karmičkih uvjetovanosti i zadaća koje smo si u svrhu osobnog razvoja sami postavili. Vraća nam se osobna moć, i tek tada možemo u pravom smislu birati.

Poslušajte prekrasan tekst koji govori o ovoj temi, i osjetite njegovu vibraciju. Izuzetno je moćna.

Autorica teksta: Egli Ilić