Objavljeno u:

Kako izaći iz informacijskog matrixa?

02.09.2016.

Informacijska tehnologija učinila je enormnu količinu informacija dostupnom u trenu. Međutim, što s više informacija raspolažemo, to manje znamo i manje razumijemo. S više konzumiranih informacija, smanjuje se i naša sposobnost logičkog razmišljanja, pa umjesto da postajemo pametniji, postajemo sve gluplji. Pa ipak, trebamo li zbog toga kriviti informacijsku tehnologiju?

PEOPLE-LOOKING-AT-PHONE-facebook

Informacijska tehnologija revolucionarizirala je svijet, te je iz temelja promijenila način na koji živimo. Da bi saznali što se događa u svijetu, ne moramo više kao nekad čekati vijesti na TV-u ili radiju, niti kupovati razne dnevne tiskovine.

Bilo da smo u toplini svoga doma, ili smo se zatekli na vrhu planine, za svega par sekundi, i uz svega par pokreta prstima na svojim gadgetima, sve su nam informacije dostupne na dlanu.

Prema istraživanjima sveučilišta u južnoj Kaliforniji još smo 2007. godine, dok mobilni Internet i društvene mreže nisu uzeli ovoliko maha, na dnevnoj osnovi bili izloženi količini informacija koja stane u čak 174 časopisa od 85 stranica, a danas, u eri Facebooka i pametnih telefona, ta je brojka vjerojatno još puno veća.

Naime produciranje, te plasiranje informacija čitateljima danas nije ni skupo niti komplicirano. Informacijska tehnologija to nam je svima omogućila. No osim što je to dovelo do informacijske hiperprodukcije, ta je činjenica uvelike utjecala i na formu, te sadržaj informacija koje se plasiraju. Tekstovi su danas sve kraći, te najčešće vrlo površni. Puno je i onih kroz koje se plasiraju beznačajne, senzacionalističke priče koje nemaju veze s našim životima, što je posebno slučaj sa sadržajima koji se plasiraju preko Facebooka.

Konzumiranje takvih sadržaja ne zahtjeva veći intelektualni napor. Čak štoviše, takvi su sadržaji poput šećera, zbog čega nemamo osjećaj da nas zamaraju. Kao posljedica toga, sposobni smo ih konzumirati u neograničenim količinama. No baš kao što pretjerana konzumacija šećera ostavlja niz negativnih posljedica na naše tijelo, tako i pretjerana količina (ovakvih) informacijskih podražaja djeluje toksično na naš um, a samim time i život u cjelini.

Evo i zašto:

Stalni informacijski podražaji stvaraju ovisnost

Što smo više izloženi takvim sadržajima, i što su nam dostupniji, to ih više želimo konzumirati. Ukoliko smo malo duže odvojeni od njihovog izvora, postajemo anksiozni, te baš kao pravi ovisnici o drogi osjećamo apstinencijsku krizu. Dok sjedimo na sastancima, dok čekamo red u banci ili sjedimo na poslovnom ručku, barem ćemo nekoliko puta posegnuti za svojim gadgetima – provjeriti poštu, pročitati najnoviji post na Facebooku, ili neku drugu vijest na našem omiljenom portalu. Na ovaj način, malo po malo prestajemo uopće biti svjesni da to činimo, te naše radnje sve više postaju automatizirane.

Konzumiranje nebitnih sadržaja troši vrijeme i energiju

Gubitak vremena i energije još je jedna negativna manifestacija pretjerane izloženosti (ovakvim) informacijama. Zamislite da ste krenuli obavljati neki zadatak – poslovni ili neki drugi, no zahvaljujući novonaučenom ponašanju, već nakon petnaest ili dvadeset minuta osjetili ste potrebu provjeriti što se događa na nekom vama omiljenom portalu ili društvenoj mreži. Nakon što ste konzumirali najnovije sadržaje, iskazali o njima svoje mišljenje (ili se uvjerili da se ništa bitnoga nije dogodilo od vašeg zadnjeg posjeta), vratili ste se svojem zadatku. Onda ste kratko vrijeme na njemu radili, pa ste za par minuta ponovo provjerili novosti, te ste taj postupak ponovili nebrojeno puta tijekom dana. Zbog ovakvog ponašanja, produktivnost onoga što radite bitno opada, te vam za svaki zadatak u konačnici treba puno više vremena nego što ste inicijalno planirali. Vrlo često takvo će vas ponašanje držati u poziciji statusa quo – nesposobnima da se u ostvarivanju svojih ciljeva pomaknete prema naprijed.

Smanjuje se sposobnost logičkog razmišljanja

Bez koncentracije ne možemo logički razmišljati, no da bi se mogli koncentrirati, potreban nam je mir, te vrijeme tijekom kojega u onome što radimo nećemo biti prekidani. Ako ono što radite prekidate svakih nekoliko minuta, vaša će koncentracija biti vrlo plitka, a takvi će biti i vaši misaoni procesi. Mnogim ljudima danas koncentracija opada već nakon par pročitanih stranica neke knjige, ili im čitanje dužih i zahtjevnijih tekstova predstavlja izuzetan napor, pa na samom startu odustaju. Slično se  događa i sa svakim iole zahtjevnijim poslovnim zadatkom. Zbog nesposobnosti koncentracije i bez logičkog razmišljanja, teško ćemo biti u stanju kvalitetno obaviti bilo koji posao. Osim toga će zaključci do kojih ćemo dolaziti  biti vrlo površni, te nerijetko potpuno pogrešni.

Sve te pojave nemaju samo privremeni karakter. Naime količina podražaja kojima smo izloženi, u budućnosti može samo rasti, a što si više dozvoljavamo njima biti ometani, u našem mozgu jačaju neuronske veze koje takvo ponašanje još više potiču. No time ujedno atrofiraju one neuronske veze koje su zadužene za dublju i dužu koncentraciju, pa dugoročno takvim ponašanjem postajemo mentalno sve plići.

Smanjuje se sposobnost razumijevanja

Osim toga, kratke i površne informacije kakvima smo danas najviše bombardirani, nemaju sposobnost dubljeg objašnjavanja stvari. One su često tek vrh ledenog brijega, ispod kojega se krije puno dublja priča. Koja je pozadina rusko-ukrajinskog sukoba, zašto je Bliski Istok konstantno izvorište napetosti, ili  kakve su dugoročne posljedice najnovijeg državnog zaduživanja kroz većinu se takvih tekstova uopće ne objašnjava, ili se objašnjava vrlo površno i simplificirano. Današnji se tekstovi više fokusiraju na događaje ili činjenice, no ne i na pozadinu cijele priče, na ono što je do takvog događaja dovelo, ili koje će  posljedice sve to ostaviti na naše živote.

Od svih tih tekstova koje dnevno pročitamo na kraju nismo ništa pametniji, te smo vrlo rijetko zahvaljujući njima u stanju donijeti kvalitetniju odluku ili zaključak u vezi bilo čega. Oni nas često samo zbunjuju, jer od mora nebitnih i površnih informacija, naprosto nismo u stanju vidjeti širu sliku.

I zato, suprotno uvriježenom mišljenju, što više (ovakvih) informacija konzumiramo, naše se razumijevanje svijeta i svega što se oko nas događa uvelike smanjuje.

Sužava se svjesnost

Osim toga, ova količina informacija od nas zahtjeva da stalno budemo budni, kako bi fokus mogli zadržati na onome što je bitno, te kako nas nebitni i neadekvatni sadržaji ne bi povukli dolje u svjesnosti. Tako primjerice, ako ulazite u novi projekt, onda vam informacija o povoljnijim kreditima koji se nude preko Ministarstva gospodarstva može biti bitna. No znati s kime se trenutno viđa neka estradna zvijezda ili kako se osjeća neki vaš Facebook prijatelj, doista vam ni na koji način neće popraviti život, već će vam samo ukrasti vrijeme i energiju. Osim toga, velika je vjerojatnost da ćete zbog usredotočenosti na takve sadržaje na kraju doista propustiti informaciju o kreditima.

Fokus na nebitne sadržaje bitno sužava našu svjesnost i percepciju. Osim što zbog fokusa na nebitno često propuštamo ono što je bitno, sa suženom sviješću vrlo je teško vidjeti rješenje onoga s čime smo nezadovoljni, te se lako stvara uvjerenje da na stvari s kojima smo nezadovoljni ne možemo utjecati. Ovako postajemo pasivni, no postajemo i odveć pesimistični, sarkastični ili fatalistički nastrojeni (što mnogi današnji tekstovi i podupiru).

A kada se nalazimo u takvome stanju svijesti, onda je s nama vrlo lako manipulirati.

Izlaz iz informacijskog matrixa

Pa ipak, postavlja se pitanje je li za sve ove pojave doista opravdano krivca tražiti u informacijskoj tehnologiji. Jer kriviti informacijsku tehnologiju zbog poremećaja pozornosti i smanjene sposobnosti razmišljanja, zbog fokusa na nebitno i nesposobnosti da svoj život uzmemo u vlastite ruke bilo bi isto kao i kriviti novac za siromaštvo u svijetu, ili atomsku energiju zbog sravnavanja Hiroshime i Nagasakija.

Informacijska tehnologija nedvojbeno nam je otvorila mnoge mogućnosti koje generacije prije nas nisu imale. Ona nam je približila svijet, zato danas iz bilo kojeg mjesta u svijetu možemo biti povezani sa svima i svime, pa tako i s poslom i informacijama koje su nam u vezi posla bitne. Ako znamo što nam je uistinu važno, ako smo u stanju jasno postaviti prioritete i kvalitetno upravljati svojim vremenom, nećemo si dozvoliti da nam trivijalni sadržaji odvuku pažnju i smanje produktivnost, već ćemo zahvaljujući mogućnostima koje nam IT pruža, biti bitno učinkovitiji u onome što radimo. Osim toga, ako znamo što tražimo, na webu ćemo naći jako puno kvalitetnih sadržaja, te vrlo jednostavno puno toga korisnog saznati i naučiti. Uostalom, mnogi obrazovni programi prestižnih sveučilišta danas su dostupni on line i potpuno su besplatni.

No bez jasnih interesa, bez jasnih stavova ili ciljeva u životu, ne samo da će benefiti koje ćemo od takvih mogućnosti uživati biti manji, već ćemo biti jako povodljivi, te kao takvi vrlo lako postati žrtvom opisanih negativnih manifestacija.

I zato je ozbiljan rad na sebi – onaj koji omogućuje osvještavanje vlastitog neželjenog ponašanja, vlastitih potreba i ciljeva, te općenito, širenje osobne svjesnosti, jedino rješenje za izlaz iz informacijskog matrixa, koji je na takvoj metalnoj platformi, te iz te iste, sužene svijesti i nastao.

Autorica teksta: Egli Ilić

Napomena: članak je objavljen na portalu ictbusiness.info